Da se razumemo odmah – uopšte ne mislim da su svi bogati ljudi neizostavno kriminalci.
Čak ni u Srbiji.
Ali, da je značajan broj bogataša u toj, kriminogenoj sferi, nebitno kako i na koji način, to je sigurno.
Takođe, da naglasim i ovo – nemam ništa protiv seljaka, sela, poljoprivrede, tim pre što sam dobar deo svog radnog veka provela baš u toj oblasti.
Sada mogu da pređem na stvar.
Ta novokomponovana elita, iz moje treće rečenice, iz svojih, mahom ruralnih ili prigradskih sredina, donosi razne atavizme, pa tako i potrebu da stanove u koje se useli ne meri kvadratnim metrima, kao sav normalan svet, nego arima!
Koliko je meni poznato, oranične površine, pašnjaci, šume i ostalo zemljište, ali zemljište, meri se hektarima, arima, negde jutrima, fatima, negde lancima.
Poželjno je da ovi ari, kojima se mere površine stanova nekih Beograđana ili „Beograđana“, budu u čuvenom „krugu dvojke“. A ako baš ne može, onda vračarska opština, neizostavno. Porušiše pola Čubure i Neimara, srušiše divne predratne vile, sa salonima koje bi svaka normalna država stavila pod zaštitu, ne bi li nazidali grozne, jezive, neljudske naseobine, sa nekim šiljcima koji streme ničemu i kvaziarhitektonskom akrobatikom od koje može samo glava da zaboli, a sve to zato da bi pobegli od crnotravskih majstora koji su nekada tako predano i sa puno umešnosti gradili ovaj isti Beograd. Po ugledu na Peštu i Beč.
Ne znam na koga se ovi ugledaju?
Na Korbizijea, možebiti?
Aleksandra Deroka?
Jer, Crnotravci nisu otmeni, tu je problem.
Sretnem jednog drugara pre par meseci, dugo se nismo videli.
I tako, raspitujemo se ko je sa kim u kontaktu, šta ko radi, već smo počeli i da se osipamo – za našu generaciju više i na važi ona Đoletova: „Ako umrem mlad, posadi mi na grobu samo ruzmarin…“ – kad mi on reče za jednog zajedničkog poznanika, bez nekog posebnog zanimanja, više onako trange-frange, da se skoro uselio u stan od dva ipo ara.
Dva ipo ara?
Da. Dva ipo ara. U jednom nivou. Stambena zgrada. Staklo, hrom.
Misliš, 250 kvadrata?
Mislim.
Au. U Malom Mokrom Lugu? On je iz tog kraja, ako se dobro sećam. Znam da su prodavali neke placeve po Kaluđerici…
Ma, kakvi. Stan kod Hrama. On, žena i dete.
Jedno dete?
Jedno.
U dva ipo ara?
U dva ipo ara.
To je pet prosečnih beogradskih stanova.
Tačno, pet.
To je to.
Navikao čovek da prodaje malomokroluške placeve na are, pa tako i stan odmerio na dva ipo. Ara.
I sada, evo, mene zanima šta on, žena i jedno dete rade u ta dva ipo ara stambenog prostora? Prave žurke svaki treći dan? Igraju užičko kolo? Priređuju koncerte sa kamernim orkestrima za prijatelje? Organizuju dobrotvorne priredbe u svom salonu od ar ipo? Književne večeri? Gledaju „Farmu“ svako na svom LCD televizoru od dva kvadratna metra? Pozivaju familiju, kumove i svojtu da se dive njihovom stanu? Uživaju u pogledu na Hram?
Hm, biće da sam malograđanski ljubomorna.
Slavica Mijovic Ex Bogic said:
Nisi ljubomorna, samo si racionalna. Inače, dogodilo mi se, svojevremeno, da mi uz posao sleduje i kuća od 100+ kvadrata. Jbg, šta znaju oni u inostranstvu – jedna spavaća za roditlje, pa po jedna za svako dete, pa dnevna, radna, trpezarija, kupatila.., Ma čudo jedno mamutsko sa pet spavaćih soba, sačuvaj me Bože. A moja dece, svo četvoro, ko da si ih povezao u vozić – kako dođem s posla, kud ja, tu i oni. Ja u kujnu – oni u kujnu. Ja u radnu, oni u radnu. Suma sumarum, svoje su sobe viđali samo kad treba da prespavaju a i tu sam morala da ih proveravam i teram da svako u svojoj spava. Čim se okrenem, neko kod nekog pobegne – valjda im lepše u društvu?
Posle toga sam, definitivno, zaključila da postoji neki razumski limit kvadrature. I za veliku porodicu je oko 100 kvadrata. Preko toga je, ali zaista, bespotrebno.
Свиђа ми сеСвиђа ми се
Jel, čija si ti, mala? said:
Ima ona pesmica „Za sreću dosta je 30 kvadrata“… Sad, ne bi bilo loše da ima koji više. Ali, ne previše. Ari, svakako, ne. 😊
Свиђа ми сеСвиђа ми се
Slavica Mijovic Ex Bogic said:
Tako nekako. 🙂 OK, kad je četvoro dece, treba malo više, ali, ne previše. Evo, i sad, kad su matori, i dalje obitavaju „u čoporu“. Ako su kod kuće, garant su svi u istoj prostoriji. Sa sve društvom. 😉
Свиђа ми сеСвиђа ми се
Jel, čija si ti, mala? said:
Poznat mi je taj slučaj – imamo kuću čija se površina meri arima :-D, a koju smo, naravno, izdali pod zakup, jer #chfkredit :-(. Ali, bilo je situacija kada se nismo viđali po nekoliko dana – svako se zavuče u svoj prostor, tv, kompjuter, tablet – šta ko ima to i arči, dok moj bračni supružnik nije poizbacivao sva ta sokoćala i sveo nas na dnevnu sobu :-). Sreća, pa smo se zavalili u taj, gorepomenuti chf kredit, pa smo napustili te are i stisli se kao sardine. Sad smo jako bliski. I više nego što podnosi moj preosetljivi nervni sistem. 😀
Свиђа ми сеСвиђа ми се
Pixel said:
Свиђа ми сеСвиђа се 1 person
Jasna19 said:
Da, da…. Urbano. :-)))
Свиђа ми сеСвиђа се 1 person