naslovna-slika

 

 

E nemoj me više reklamirat po ti fejzbuk, bogoti.
Lijepo sam te zamolio da ne pišeš o meni, no tebi ne vrijedi govorit, avetinjo. Viđi ti što je ona pisala! I kako vozim i što govorim dok vozim, i kako sam parkira auto, i đe sam stao i s kim sam koju prozborio, i što sam jeo i što sam pio, i đe sam bio i što sam činio.
Đe od bruke da pogledam ljude u oči!
Piši ti o sebi što te volja, piši slobodno kad te već nije sramota, no mene da ostaviš na miru, da mi se svijet ne sprda.

Te Pančo ovo, te Pančo ono. Moram li ja sad vodit računa i kako se smijem i kako se nakašljem i što da rečem i kako da rečem, da me ne opisuješ ka neku budalu?
Ajde, jadna, nijesmo đeca. Okle ti to da mene opisuješ?!
I u knjigu ćeš me stavit? Nemoj, evo, kad te molim ka čojeka, ne ka ženu, i to moju, rođenu, no te ljucki molim!

Što ne pišeš o tvojoj Vojvodini, đe te i nađoh, đavo te ponio! Što? Pisala si? Pa piši još: Ođe potok, tamo cvijet! A kod vas je sve bajno, je li, pa sve što ne valja, a ti prevali na Crnu Goru.

Pa što?

Jes crna, crnja ne može bit kako si mene opisala! Dako neko od mojijeh čita ovo što pišeš, bruka!
Čuš, o meni ona piše, molim te! Pa me još izvještava kako me njene drugarice i drugovi sa fejzbuka obožavaju!

E crni Dragane, kukala ti majka. Kad te rođena žena opanjkava da se vascijeli svijet smije na ono što uradim, što rečem, što mučim…

Avetan ti sam.

 

A smejulji se, milo mu.
Niko nije imun na popularnost.

Advertisements