Ljudi me već gledaju sumnjičavo.
(“Mile, nešto su mi sumnjičavi ovi drugovi Makes i Borhes!”)
Što se ja to ne javljam, kao sav normalan svet – jer, uobičajena je pojava da svako kome zazvoni telefon razveže priču, pa tako saznaš i ono što nikako ne bi, da je do tvog izbora…. I koliko kečeva ima sin jedinac u XII gimnaziji, i koliko košta centriranje trapa kod majstor Joce na Dušanovcu, i šta su keva i ćale rekli posle rođendanske žurke, i da li se vaspitačica vratila sa porodiljskog, i šta je mama ostavila u frižideru za ručak, i kada će biti pismeni iz mate, etc.
Umesto uobičajenog, raspalog i jadnog, jutros su na liniju 39 poslali fini, novi bas, niskopodni, sa sve mestom za invalidska kolica i pojasom za fiksiranje istih, sve uredno, svi držači zašrafljeni kako treba, ništa se ne klati i ne visi, sve čisto, radi grejanje – bila sam isfascinirana, ali stvarno.
Nekako se i ljudi drugačije ponašaju u tom novom ambijentu. I prema basu i prema saputnicima. Pažljivije.
I usred tog mog finog osećaja u koji sam se uljuljkala – ono, kao, civilizovani smo… negde na dnu moje džakaste torbe zvoni telefon.
Au, što to ne volem.
Ko god da je, ali – u 7:15?
Zavučem ruku, bunarim… jedva pronađem telefon među hrpom polupotrebnih i, uglavnom, bespotrebnih stvari koje svako žensko čeljade tegli, ni samo ne zna zašto i čemu.
Kad, na displeju mi se kezi: Private number.
Odbijem poziv.
Jer to tek ne volem.
Te paranoične ispade organski ne podnosim.
Kao, bitan/na sam, pa krijem broj, ili šta?
Ne javljam se na takve pozive.
Ali, osoba sa druge strane ne odustaje.
Zvoni ponovo.
Ponovo odbijem poziv. I tako još koji put do Autokomande.
Ljudi me već gledaju sumnjičavo.
(“Mile, nešto su mi sumnjičavi ovi drugovi Makes i Borhes!”)
Što se ja to ne javljam, kao sav normalan svet – jer, uobičajena je pojava da svako kome zazvoni telefon razveže priču, pa tako saznaš i ono što nikako ne bi, da je do tvog izbora…. I koliko kečeva ima sin jedinac u XII gimnaziji, i koliko košta centriranje trapa kod majstor Joce na Dušanovcu, i šta su keva i ćale rekli posle rođendanske žurke, i da li se vaspitačica vratila sa porodiljskog, i šta je mama ostavila u frižideru za ručak, i kada će biti pismeni iz mate, etc.
Pomislim, možda je moja mila majka ofrlje potkačila neki taster, pa iz nehata setovala telefon na ovaj način, da se ne vidi broj?
Javim se.
– Molim?
– Alooo – odgovara neko muško stvorenje. Niko poznat.
Dramska pauza.
– Izvolite? – kažem uljudno.
– Jes’ ti, Mile?
Sad, tačno je da imam dubok glas, bariton, takoreći – a i pomalo promukao.
Ali… Mile? Pa, stvarno.
– Ne, pogrešili ste broj.
– Kako, bre, nije Mile? Čekaj, bre, pa ko je to? Je l’ to 06….
– Ne, nije. Gospodine, pogrešili ste broj.
I prosto mi bi neprijatno što nisam Mile. Ne znam kako da se sad opravdam nezadovoljnom auditorijumu koji me posmatra sa negodovanjem, jer ništa iz mog života saznao nije. Kako od bruke da podignem pogled?
Ej, živote, spuštena roletno.
Olja Ristic slucajni bloger said:
Ahahah ej zivote spustena roletno haha Jasna legendo!
Свиђа ми сеСвиђа се 1 person
nena3110 said:
Fenomenalno!
„Ej, živote, spuštena roletno! “
Naslušam sd tuih razgovora u busu, razgovora koji, ne retko, traju od početka do kraja linije.
A već pogrešni brojevi… Dobijem SMS“ Ged si Micooo! „Napišem odgovor da je u pitanj greška, da nisam Mica. Dolazi sledeća poruka:“ Izvinite… Ismejah se lepo! “
Za talente, materijal za priču, a ja se setim kad me ovako dobar post podseti.
Hvala, uživala sam i nije prvi put na ovom blogu.
Vremena za dekupaž i bilo kakvo pisanje u poslednje vreme nemam, na blogovima paučina.
Uskoro će biti nešto novo, u planu je.
Свиђа ми сеСвиђа ми се
Jel, čija si ti, mala? said:
Hvala tebi, draga moja, što čitaš moje piskaranje :-D, lepo je to čuti. I da, jedva čekam da vidim šta nam to lepo spremaš, osećam neki fini miris u vezi sa tim <3. Baš maločas sam ti ostavila komentar na blogu – volim kako pišeš, lako se uklapam u tok tvojih misli, valjda se sličan sličnom raduje, šta li?
Свиђа ми сеСвиђа ми се
Negoslava said:
More, mene obradova ovo za novi bus. Pošto dolazim periodično, javljaj kako stvari stoje i treba li da dolazim uskoro ukoliko želim da ga zateknem u trenutno stanju. U stvari, živo me zanima kolko će to stanje da traje. Da ne bude uvek da su nam drugi krivi, a sami upropaštavamo.
Свиђа ми сеСвиђа ми се
Jel, čija si ti, mala? said:
Za sada je situacija redovna. Svi novi su još uvek čisti i uredni. Ne zna se do kada. Ako bi da ih zatekneš u ovakvom stanju, hitno dolazi.
Studio?
😀
Свиђа ми сеСвиђа се 2 people
Negoslava said:
Zakazujem „zapis iz novog ili već starog buda“ čim dođem u stan. Zajednički, može?
Свиђа ми сеСвиђа ми се
Jel, čija si ti, mala? said:
Može, uvek ❤
Свиђа ми сеСвиђа ми се
Rada72 said:
Ja uopšte ne volim mobilni..a baš, baš ne volim kad zvoni u prevozu i uvek, kao po Marfijevom zakonu bude pogrešan broj.
Свиђа ми сеСвиђа ми се
Jel, čija si ti, mala? said:
Ja sam crnogorska snaha i kao takva, okićena sa tri mobilna telefona….. Sva tri bih baČila u Savu ili u Dunav ili u prvi kontejner.
A šta ćeš, to je postala potreba, odavno.
CmoKisS ❤
Свиђа ми сеСвиђа се 1 person
skitara0404 said:
Ej, Mile, što mi spusti slušalicu mobilnog?
Свиђа ми сеСвиђа се 1 person
Jel, čija si ti, mala? said:
Asocijalističi potez 😀
Свиђа ми сеСвиђа се 1 person